Ivanečka rudarska četa

Povijest rudarstva

Tragovi rudarske i metalurške aktivnosti iz staroga vijeka dokazuju da je rudarstvo starih civilizacija bilo vrlo razvijeno.
Otkopavanje i dobivanje zlata razvija se u starom Egiptu (4000 g.p.n.e), otkuda potječe i prva rudarska karta na kojoj je ucrtan rudnik zlata iz doba Ramzesa II.
Počeci rudarenja vezani su uz pronalaženje i otkopavanje nalazišta soli (u Salzkammergut-u u Austriji) i kremena kresivca koji se koristio za paljenje vatre (3000 g.p.n.e – neolitik).
U 9. st.p.n.e. radili su rudnici srebra u Laurionu u Grčkoj.
U rimskom razdoblju rudarenje je bilo vrlo snažno u svim rudonosnim područjima Carstva. S propadanjem Rimskog Carstva dolazi i do zamiranja rudarstva koje u 5. st. gotovo nestaje.
U srednjem vijeku prvi su se počeli baviti rudarstvom Slaveni (Češka 8. i 9. st.).

                         

Spona s drugim disciplinal

Spona s drugim disciplinama

Rudarstvo je veoma opsežna i kompleksna grana tehnike jer osim svojih užih znanstvenih disciplina obuhvaća izučavanje gotovo svih prirodnih znanosti (kao npr. matematiku, fiziku, kemiju i geologiju), većinu primjenjenih znanosti (kao npr. strojarstvo, elektrotehniku, elektroniku, računarstvo, građevinarstvo i geodeziju), nekih interdisciplinarnih znanosti (kao npr. inženjerstvo zaštite okoliša i geotehniku) i društvenih znanosti (ekonomiju, pravo, sociologiju).

Ivanečka rudarska povijest

Ivanečka rudarska povijest

Poznata je povijesna činjenica da organizirana eksploatacija rudnog bogatstva u podnožju Ivančice datira još iz 18. stoljeća.

Vlasnici rudnika bili su Austrijanci, Belgijanci, Francuzi i Šveđani. Djelovali  su samostalno ili udruženo i eksploatirali su cinkovu i željeznu rudu, lignit i mrki  ugljen, pješčani i vapneni kamen i to na području Ivanca i ivanečke mikroregije: Ladanje, Brodarevec, Golubovec, Tiglin, Željeznica, Kuljevčica i Vinica.

Najveća i najpoznatija okna u Ivancu bila su „Flora” (1901. godine) i „Jozef” (1895. godine). Uz njih su postojala i druga, ne manje važna označena okna, a danas se otkrivaju manje poznati, neobilježeni i zaboravljeni rudnici.

Značajno je spomenuti manje  poznatu  činjenicu vezanu uz ivanečko – golubovečke rudnike, kako je  prvo dioničko društvo osnovano 1877. godine pod naslovom :  Golubovecer   glanzkohlenbergbau  (Golubovečko rudokopje svetlog ugljena).            

        Danas veoma teško pronalazimo rudarske materijalne tragove, isto kao što su rudari nekada teško pronalazili ugljen. Olako se briše i propada naša materijalna baština, svjedočanstvo jednog prošlog vremena, kultura života i razvoj gospodarstva naše regije. U današnje vrijeme izbrisan je rudarski identitet grada, jedino još postoji separator u krugu tvornice „Jedinstvo“, kao nijemi svjedok jednog minulog vremena i ponovno obnovljena 2006. godine, povijesna postrojba Ivanečka rudarska četa, kao pokretni promotor našega grada.

Postojanje i aktivnosti rudarske čete u Ivancu

Postojanje i aktivnosti rudarske čete u Ivancu

Malo ljudi je upoznato s postojanjem i radom Rudarske čete u Ivancu koja je bila jako  bitan  segment i nezaobilazan faktor u rudarstvu i općenito u društvu, a moramo spomenuti i u javnom  i  kulturnom životu u ondašnje vrijeme .

Rudarska četa osnovana je pretpostavlja se oko 1898. god.

Službeno se uzima 1900. godinom,  koja se nalazi i na staroj zastavi.

Poticaj za osnivanja Rudarskih  četa  je  vezano  uz  česte  nesreće  koje  su  se  događale,  jer  u  ono  vrijeme  nije  bilo  strojeva, a  ni  adekvatnih  sredstava  za  rad, praktično  sve  se  je  radilo  golim  rukama.

Upravo i radi tih činjenica, Dionička  društva  koja  su  bila  vlasnici  rudnika  dali su poticaj  za  osnivanje  Rudarske  čete  uz  odobrenje  kraljevskog  rudarskog  satništva  .

Uniforma  člana  rudarske  čete  sastojala se je od kape koja je na sebi  imala  rudarski  znak s vijencem s jedne strane je bila lovorova kitica, (simbol slave)  a s druge hrastova (simbol izdržljivosti i dugovječnosti), kaputa sa gumbima i  na njima je bio rudarski znak s vijencem, opasača koji je na  kopči  imao  rudarski  znak s vijencem, hlača i visokih cipela .

Zanimljivo je da su oznake izrađene od mjedi i pozlaćene.

Pa tako  raspoznajemo  oznaku  koja  označava  zapovjednika  čete, zamjenika  zapovjednika , barjaktara, liječnika, trubača, bolničara i ostale, a možemo ih raspoznati po zlatnim trakama na ovratniku i malim pozlaćenim rudarskim oznakama.

Uz uniformu imaju  posebnu  rudarsku  sjekiricu  koja  nije  bila  namijenjena  za  rad, nego  je sastavni  dio  svakog  člana  rudarske  čete  prilikom  raznih  parada  i  smotri, a  posebna  je  još  po  tome  što  je  na  njoj   prikazan  čitav  proizvodni  proces  koji  se  je  odvijao  u  rudniku .

Za  uniformu  rudarske  čete  bilo  je  točno  propisano  kako  ona  mora  izgledati  i  sašivena je  isključivo po odobrenju kraljevskog rudarskog satništva i ministarstva, što  se  točno  može vidjeti po ušitku  unutar  odijela.

Svake godine 04. prosinca, se  slavi  sv.  Barbara ( u  narodu  Barbarino  )  a  ona  je  zaštitnica  rudara, građevinaca, geologa…  i  sve  do  pedesetih  godina   za  njih  je  uz  nazočnost   mještana  služena  sveta  misa  u  župnoj  crkvi  Svete  Marije  Magdalene. Povorku  rudara  i  Rudarske  čete  se  je  moglo  vidjeti  kako  ponosno  sa  svojom  zastavom  od  rudnika   prolaze  kroz  središte  Ivanca  pokraj  starog  Kukuljevićevog  Grada  prema  Župnoj  crkvi  praćeni  pogledima  stanovništva.

Može se zaključiti da je intervencijama Rudarske  čete  spašeno  puno  života  i  da  nije  bilo  te čete, sigurno bi u nesrećama bilo više  žrtava  u  svim  rudnicima.